Privatna zdravstvena zaštita u Srbiji

Privatna praksa u zdravstvenoj zaštiti

Činjenica da sve više zdravstvenih radnika, podstaknuti različitim pobudama, započinje samostalno bavljenje zdravstvenom delatnošću, usmerila je fokus na formu obavljanja zdravstvene delatnosti u svojstvu samostalnog zdravstvenog radnika ili više njih udruženo.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti (“Sl. glasnik RS”, br. 25/2019 „Zakon“) osnovnu podelu formi obavljanja zdravstvene delatnosti vrši na zdravstvene ustanove i privatnu praksu.

Imajući u vidu nešto kompleksniju sistematiku zakonom propisanih uslova za obavljanje delatnosti zdravstvenih ustanova, pa samim tim i investiciono, odnosno materijalno zahtevniju, obavljanje zdravstvene delatnosti u formi privatne prakse jeste forma koja je zdravstvenom radniku pojedincu ipak pristupačnija iz upravo navedenih razloga.

Zakon propisuje da privatna praksa može biti osnovana u sledećim oblicima:

1) lekarska ordinacija (opšta, specijalistička i užespecijalistička);

2) ordinacija dentalne medicine (opšta i specijalistička);

3) poliklinika;

4) laboratorija (za biohemiju sa hematologijom i imunohemijom, mikrobiologiju sa virusologijom, patohistologiju sa citologijom);

5) apoteka privatna praksa;

6) ambulanta (za zdravstvenu negu i za rehabilitaciju);

7) laboratorija za zubnu tehniku.

Istim Zakonom, propisano je i ko tačno može biti osnivač privatne prakse.

Privatnu praksu mogu osnovati nezaposleni zdravstveni radnik, kao  i zdravstveni radnik korisnik starosne penzije, koji ispunjava sledeće uslove:

1) da ima opštu zdravstvenu sposobnost;

2) da je stekao odgovarajuće visoko obrazovanje zdravstvene struke, odnosno odgovarajuće srednje obrazovanje zdravstvene struke, specijalizaciju, odnosno užu specijalizaciju;

3) da je položio stručni ispit;

4) da je dobio, odnosno obnovio licencu, u skladu sa zakonom;

5) da pravnosnažnom sudskom odlukom nije osuđen za umišljajno krivično delo na kaznu zatvora od jedne godine ili težu kaznu, niti na kaznu zatvora za krivično delo protiv zdravlja ljudi, sve dok osuda ne bude brisana u skladu sa zakonom, da mu pravnosnažnom sudskom odlukom nije izrečena mera bezbednosti u skladu sa Krivičnim zakonikom, i to: obavezno psihijatrijsko lečenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, obavezno psihijatrijsko lečenje na slobodi, obavezno lečenje narkomana, obavezno lečenje alkoholičara, odnosno zabrana vršenja poziva, delatnosti i dužnosti zbog koje ne može obavljati zdravstvenu delatnost, odnosno da mu odlukom nadležnog organa komore nije izrečena jedna od disciplinskih mera zabrane obavljanja zdravstvene delatnosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad komora zdravstvenih radnika, za vreme trajanja izrečene mere bezbednosti, odnosno mere zabrane;

6) da ispunjava druge uslove utvrđene zakonom.

Osnivač privatne prakse samostalno obavlja delatnost kao preduzetnik, pa se u pogledu privrednih aspekata rada privatne prakse primenjuje Zakon o privrednim društvima („ZPD“).

Osnivač privatne prakse se nakon postupka dobijanja saglasnosti za obavljanje zdravstvene delatnosti od strane zdravstvene inspekcije u okviru Ministarstva zdravlja, registruje u formi preduzetnika pred Agencijom za privredne registre i upisuje se u registar preduzetnika, pa se dan upisa u navedeni registar smatra danom početka obavljanja delatnosti.

Zakon propisuje, a Pravilnik o bližim uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti u zdravstvenim ustanovama i drugim oblicima zdravstvene službe (“Sl. glasnik RS”, br. 43/2006, 112/2009, 50/2010, 79/2011, 10/2012 – dr. pravilnik, 119/2012 – dr. pravilnik, 22/2013 i 16/2018 „Pravilnik“), za svaku formu privatne prakse detaljno razrađuje zahteve u pogledu:

1) Propisane vrste i broja zdravstvenih radnika sa stečenim odgovarajućim visokim, odnosno srednjim obrazovanjem, sa licencom nadležne komore, a za obavljanje određenih poslova i sa odgovarajućom specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom, u radnom odnosu na neodređeno vreme;

2) Propisanu dijagnostičku, terapijsku i drugu opremu za bezbedno i savremeno obavljanje zdravstvene delatnosti za koju je privatna praksa osnovana;

3) Propisane prostorije za obavljanje zdravstvene delatnosti za koju je privatna praksa osnovana;

4) Propisane vrste i količine lekova i medicinskih sredstava koje su potrebne za obavljanje zdravstvene delatnosti za koju je privatna praksa osnovana.

Pribavljanje saglasnosti za obavljanje zdravstvene delatnosti

Po obezbeđivanju svih propisanih uslova za rad privatne prakse (u pogledu kadra, prostora, opreme i lekova prevashodno), osnivač ordinacije obraća se Ministarstvu zdravlja RS, Sektoru za inspekcijske poslove, Odeljenju za zdravstvenu inspekciju sa Zahtevom za ocenu ispunjenosti uslova za obavljanje zdravstvene delatnosti. Zahtev se prilaže na propisanom obrascu.

Dokumentacija koja se prilaže uz Zahtev za utvrđenje uslova za obavljanje zdravstvene delatnosti od strane zdravstvenog inspektora je sledeća:

1) Lična karta osnivača – kopija i original na uvid;

2) Lekarsko uverenje o opštoj zdravstvenoj sposobnosti za osnivača;

3) Dokaz o stručnoj spremi osnivača – fotokopija diplome o završenom fakultetu, odnosno školi zdravstvene struke i uverenja o položenom stručnom, odnosno specijalističkom ispitu (originalna dokumenta na uvid);

4) Licenca nadležne komore zdravstvenih radnika (fotokopija, uz original na uvid);

5) Dokaz o radno-pravnom statusu (uverenje Nacionalne službe za zapošljavanje ili Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje da se za osnivača ne vrši uplata doprinosa po osnovu osiguranja);

6) Za zdravstvenog radnika, korisnika starosne penzije – rešenje o penziji i potvrda Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje da se za osnivača (i potreban kadar) ne vrši uplata doprinosa po osnovu osiguranja;

7) Uverenje nadležnog suda za osnivača da pravnosnažnom sudskom odlukom nije osuđen za umišljajno krivično delo na kaznu zatvora od jedne godine ili težu kaznu, niti na kaznu zatvora za krivično delo protiv zdravlja ljudi, sve dok osuda ne bude brisana u skladu sa zakonom, da mu pravnosnažnom sudskom odlukom nije izrečena mera bezbednosti u skladu sa Krivičnim zakonikom, i to: obavezno psihijatrijsko lečenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, obavezno psihijatrijsko lečenje na slobodi, obavezno lečenje narkomana, obavezno lečenje alkoholičara, odnosno zabrana vršenja poziva, delatnosti i dužnosti zbog koje ne može obavljati zdravstvenu delatnost;

8) Uverenje nadležne komore da osnivaču odlukom nadležnog organa komore nije izrečena jedna od disciplinskih mera zabrane obavljanja zdravstvene delatnosti;

9) Dokaz o ispravnosti obezbeđene propisane opreme (za novu opremu – garantni list, za korišćenu – potvrda ovlašćenog servisera o ispravnosti opreme);

10) Dokaz o pravnom osnovu korišćenja prostora (dokaz o vlasništvu – izvod iz lista nepokretnosti ili zakupu prostora – ugovor o zakupu poslovnog prostora);

11) Skica prostora;

12) Dokaz o izvršenoj uplati odgovarajućih republičkih administrativnih taksi.

Opšti rok za donošenje odluke po podnetom zahtevu je 60 dana, a odluku po zahtevu donosi zdravstveni inspektor – pojedinac.

Nakon donošenja odluke i izdavanja saglasnosti za za obavljanje zdravstvene delatnosti, osnivač privatne prakse podnosi prijavu Agenciji za privredne registre za registraciju osnivača privatne prakse u svojstvu preduzetnika.

Na kraju, potrebno je napomenuti da su Zakon i Pravilnik u određenim segmentima u raskoraku, s obzirom da je Zakon noviji od Pravilnika, pa su na taj način nastale pravne praznine koje se moraju popuniti donošenjem novog Pravilnika, a koji je prema poslednjim informacijama u pripremi.

 

    Da li ste spremni da ostvarite svoje ciljeve? Možete nas odmah kontaktirati.

    Popunite kratak formular za brzi kontakt ispod. Ubrzo nakon toga ćemoVas obavestiti šta treba dalje preduzeti. Eto toliko je sve jednostavno.

    Slanjem Vaših kontakt informacija, slažete se da Vas možemo kontaktirati telefonom (uključujući i tekst) i putem email-a u skladu sa našim Uslovima i Politikom privatnosti.

    Poziv Poruka