Pravo konkurencije u Srbiji – Restriktivni distributivni sporazumi

Komisija za zaštitu konkurencije (u daljem tekstu: Komisija) je tokom septembra 2020. godine pokrenula više istraga i postupaka protiv proizvođača, uvoznika i distributera zbog sumnje postojanja restriktivnih sporazuma distribucije u različitim sektorima ekonomije.

Određivanje cena u daljoj prodaji najčešći su predmet istraga Komisije u domenu vertikalnih lanaca proizvodnje i snabdevanja.

S druge strane, različite forme zabrane uvoza, poput ograničenja paralelne trgovine proizvoda obeleženih zaštićenim žigom kao mera zaštite integriteta sistema distribucije, mogu uskoro postati predmet većeg interesovanja Komisije.

Pojam restriktivnog sporazuma

Restriktivni sporazumi su sporazumi zaključeni između učesnika na tržištu koji za cilj ili posledicu imaju značajno ograničavanje konkurencije na tržištu Srbije.

Pojam “sporazuma”, u smislu člana 10. Zakona o zaštiti konkurencije (u daljem tekstu: Zakon), obuhvata ugovore i pojedine odredbe ugovora, ali i sve oblike izričitog ili prećutnog dogovora između preduzeća, kao i druge forme usaglašenog ponašanja na tržištu, koji ne moraju imati pravnu prirodu ugovora u smislu obligacionog prava.

Komisija u ispitnom postupku može izvoditi dokaz o postojanju sporazuma koji ograničava konkurenciju iz presretnute e-mail komunikacije između kompanija, razmene informacija i dokumenata preko trećih lica, sastanka udruženja preduzeća ili drugih formi dosluha između predstavnika i zaposlenih dve ili više kompanija.

Prema tome, restriktivan sporazum u smislu prava konkurencije može biti svaka saradnja na tržištu koja predstavlja veran izraz zajedničke namere učesnika na tržištu da ograniče konkurenciju između sebe, ili između sebe i drugih učesnika.

Distributivni ugovori kao restriktivni sporazumi

Distributivni ugovori zaključeni između kompanija koje nisu istovremeno neposredni ili posredni konkurenti nisu isključeni iz primene pravila zaštite konkurencije (u daljem tekstu: vertikalni sporazumi).

Naime, vertikalni sporazumi distribucije proizvoda ili usluga zaključeni između preduzeća koja posluju na različitim nivoima u lancu proizvodnje i distribucije, regulisani su Zakonom i Uredbom o vertikalnim sporazumima (u daljem tekstu: Uredba) [1].

Zakon, prema tome, ne reguliše isključivo sporazume direktnih konkurenata, odnosno dogovore učenika koji posluju na istom nivou u lancu snabdevanja na relevantnom tržištu – horizontalni sporazumi i karteli (npr. između dva proizvođača sportske opreme, farmaceutskih ili drugih proizvoda različite robne marke).

Teritorijalna primene Zakona

Zakon se primenjuje na sve akte povrede konkurencije koji mogu uticati na konkurenciju na teritoriji Republike Srbije, uključujući i akte i ponašanja učesnika na tržištu koji su učinjeni van teritorije Srbije.

Drugim rečima, dogovori van teritorije Srbije između proizvođača i distributera, npr. o zabrani i sprečavanju uvoza/izvoza proizvoda u Srbiju van ugovorenog kanala distribucije, mogu biti predmet primene Zakona, ispitnog postupka i izricanja mera zaštite konkurencije.

Koje su najčešće klauzule ograničenja konkurencije u ugovornim odnosima distribucije?

Zakon zabranjuje različite forme ograničavanja samostalnosti kupaca od strane prodavca u pogledu određivanja uslova dalje prodaje proizvoda/usluga koji su predmet ugovora o distribuciji.

S tim u vezi, ugovaranje obaveze kupca kojima se neposredno ili posredno ograničava njegova sloboda da samostalno određuje cenu robe ili usluge, fiksiranjem cene ili određivanjem minimalne cene u daljoj prodaji, zabranjena je praksa jer za cilj ima cenovno ograničavanje takmičenja unutar iste robne marke – tzv. resale price maintenance (RPM klauzule).

RPM klauzula može postojati i u posrednoj formi, ugovornim fiksiranjem marže kupca, iznosa maksimalnih popusta u odnosu na unapred određen nivo cene, ili uslovljavanjem davanja rabata ili drugih pogodnosti i povoljnijih uslova kupovine za pridržavanje za određene cenovne nivoe u daljoj prodaji.

Dogovori o podeli tržišta preko ugovornih obaveza prema kojima distributer preuzima obavezu prema prodavcu da (sam ili preko svojih kupaca) ne prodaje kupljene proizvode kupcima koji dolaze sa određene teritorije i/ili određenim kategorijama korisnika (npr. obaveza preusmeravanja porudžbina sa određene teritorije ili od strane određenih kategorija kupaca i sl.) takođe su zabranjene, osim ako su pokriveni sistemom ekskluzivne distribucije ili selektivne distribucije koji je usaglašen sa Uredbom ili odobren od strane Komisije u postupku pojedinačnog izuzeća.

Nametanje obaveza od strane prodavca koji ograničavaju kupca u korišćenju onlajn kanala distribucije (npr. zabrana onlajn prodaje ili prodaje onlajn potrošačima sa određenih geografskih područja) može predstavljati posebnu formu sporazuma sa ciljem ograničenja konkurencije.

Takođe, klauzule zabrane konkurisanja (engl. non-compete klauzule) kroz neposredno ili posredno ugovaranje obaveze kupca da preko 80% svojih potreba za određenim proizvodom zadovoljava iz jednog izvora, gde se ograničava pristup konkurencije vezivanjem prodajnih mesta za jednog dobavljača (odnosno jedan brend – single branding), mogu imati za posledicu ograničenje konkurencija između proizvoda/usluga robnih marki različitih ponuđača.

Kakva je praksa Komisije u domenu vertikalnih sporazuma i šta se može očekivati u budućnosti?

Poslednjih godina u žiži interesovanja Komisije su dogovori učesnika na tržištu o određivanju (minimalnih) cena u daljoj prodaji – engl. resale price maintenance (RPM klauzule)

Tokom septembra 2020. godine Komisija je pokrenula više postupka radi ispitivanja postojanja prakse (dogovora) zaključenja RPM sporazuma, kojima se ograničava konkurencija na tržištima maloprodaje i veleprodaje potrošačke elektronike u Republici Srbiji.

Takođe, početkom ove godine Komisija je pokrenula postupke protiv dva najveća proizvođača piva i mlečnih proizvoda i maloprodajnih lanaca zbog sumnje da su zaključivali sporazume kojim se određuje minimalna cena u daljoj prodaji.

Interesantno je, takođe, da Komisija počela sa većim interesovanjem da prati i analizira razlike u cenama na tržištu Srbije i susednim tržištima EU brendirane opreme, što ukazuje na postojanje rizika od istraga protiv sporazuma proizvođača i uvoznika kojima se ograničava paralelan uvoz robe obeležene oznakama zaštićene žigom ili globalnim brendovima.

Naime, nov Zakona o žigovima je počev od ove godine uveo sistem međunarodnog iscrpljenja prava na žig prema kojem “nosilac žiga nema pravo da zabrani korišćenje žigom zaštićenog znaka u vezi sa robom koja je njime obeležena, a koju je bilo gde u svetu stavio u promet nosilac žiga ili lice koje je on ovlastio”[2].

S tim u vezi, treba očekivati da će Komisija obratiti veću pažnju na pokušaje da se kroz odgovarajuće klauzule ugovora o distribuciji, neformalne dogovore i/ili usaglašenu praksu proizvođača i uvoznika nadomesti gubitak kontrole nad paralelnim uvozom robe po osnovu prava na žig.

Primena Zakona i Uredbe (režim restriktivnih vertikalnih sporazuma)

Vertikalna ograničenja tržišta putem sporazuma su zabranjena, osim ukoliko distributivni sporazumi ispunjavaju uslove izuzeća od zabrane u skladu sa Uredbom.

S tim u vezi, distributivni sporazumi zaključeni između učesnika na tržištu koji za potrebe ugovornog odnosa posluju na različitim nivoima proizvodnje i distribucije, biće automatski izuzeti od zabrane iz člana 10. Zakona ukoliko tržišni udeo svakog od učesnika u sporazumu na relevantnom tržištu nije veći od 25% i pod uslovom da ugovor ne sadrži dogovore koji se u smislu Uredbe smatraju teškim ograničenjima tržišta – tzv. hard core ograničenja.

Ukoliko restriktivan vertikalan sporazum ne ispunjava uslove Uredbe za automatsko izuzeće od zabrane, on može biti izuzet od zabrane u postupku pojedinačnog izuzeća na osnovu posebnog rešenja Komisije.

Međutim, zaključenje ili primena restriktivnog ugovora pre donošenja konačnog rešenja Komisije kojim se sporazum izuzima od zabrane, predstavlja povredu člana 10. Zakona i Komisija zadržava pravo izricanja mere zaštite konkurencije, tj. finansijskog kažnjavanja ugovornih strana i u slučaju naknadnog podnošenja zahteva za pojedinačno izuzeće.

Prema tome, učesnici na tržištu rizikuju primenu mere zaštite konkurencije ukoliko zaključe ili primene sporazum o distribuciji koji ograničava konkurenciju.

Koje su posledice zaključenja restriktivnih sporazuma?

Kazne koje Komisija izriče zbog povrede konkurencije mogu dostići 10% prihoda kompanije [3].

Istovremeno, uznemiravanje zaposlenih istragama i loš publicitet utiču na dnevno poslovanje i ugled kompanije na tržištu.

Komisija ima na raspolaganju široka zakonska ovlašćenja i istražne instrumente za otkrivanje zabranjenih sporazuma.

Komisija koristi sofisticirane forenzičke softvere za pretraživanje informacija sačuvanih u memoriji računara i telefona i može lako pristupiti takvim podacima.

Ko je u riziku povrede konkurencije?

U riziku od izricanja novčanih kazni nalaze se sve kompanije bez obzira na sektor ekonomije (farmaceutski sektor, finansijski sektor, proizvođači piva i mlečnih proizvoda, proizvođači i uvoznici potrošačke elektronike, uvoznici bebi opreme, itd.) položaja u lancu proizvodnje i distribucije, uključujući maloprodajna mesta i trgovinske lance.

Povreda konkurencije postoji i u slučaju da preduzeća uopšte ne primenjuju ugovorene restriktivne klauzule.

S im u vezi, na prvi pogled bezazlena razmena informacija putem email-a između zaposlenih u prodaji distributera i nabavci maloprodavca može biti korišćena kao dokaz o zaključenju restriktivnog sporazuma u postupku ispitivanja povrede konkurencije.

Šta je potrebno činiti u praksi da bi se izbegla povreda Zakona?

“Zlatno pravilo” je da svaki distributivni ugovor pre zaključenja mora biti proveren i odobren od strane stručnjaka za pravo konkurencije.

Procena usaglašenosti predloženih klauzula pre zaključenja ugovora, prema tome, mora postati deo redovne prakse sklapanja i primene distributivnih ugovora.

Preduzeća, takođe, treba da provere svoju dosadašnju ugovornu praksu, uspostave kontrolu usaglašenosti razmena podataka sa spoljnim partnerima, detektuju tačke izloženosti riziku povrede Zakona i sprovode obuke zaposlenih u oblasti pravila konkurencije.

 

[1] Uredbu o sporazumima između učesnika na tržištu koji posluju na različitom nivou proizvodnje ili distribucije koji se izuzimaju od zabrane – “Sl. glasnik RS”, broj 11/2010 od 05.03.2010. godine

[2] Zakon o žigovima („Sl. glasniku RS“, br. 6/2020 od 24. januara 2020. god), član 53. stav 1.

[3] 2019. godine Komisija je izrekla je rekordnu kaznu u relativnom iznosu od 7.55% ukupnog godišnjeg prihoda ostvarenog u 2017. godini.  V. Rešenje Komisije br. 4/0-02-56/2019-64 Original – Mikops – Birolinija – Biro Print Sistemi – Dikti Line – Birodeveloping – Birotehnika – Konica Minolta Poslovna Rešenja SE

    Da li ste spremni da ostvarite svoje ciljeve? Možete nas odmah kontaktirati.

    Popunite kratak formular za brzi kontakt ispod. Ubrzo nakon toga ćemoVas obavestiti šta treba dalje preduzeti. Eto toliko je sve jednostavno.

    Slanjem Vaših kontakt informacija, slažete se da Vas možemo kontaktirati telefonom (uključujući i tekst) i putem email-a u skladu sa našim Uslovima i Politikom privatnosti.

    Poziv Poruka