Šta Morate Znati o Elektronskoj Trgovini u Srbiji
Pravni preduslovi i uslovi za elektronsku trgovinu i sankcije za nepoštovanje propisa
Sa ekspanzijom modernih informacionih tehnologija, pametnih telefona i širokopojasnog interneta, naš život, način na koji komuniciramo kao i način na koji kupujemo, su se promenili.
Poslovanje se na globalnom nivou značajno promenilo, a tačka prekretnice je upravo elektronska trgovina. Primera radi, na listi najbogatijih pojedinaca na svetu magazina “Forbes” prvo mesto suvereno drži gospodin Jeff Bezos, vlasnik kompanije Amazon, koja se upravo bavi elektronskom trgovinom.
Da li je Amazon kriv?
Svetski mediji upravo “optužuju” Amazon da je, naročito na teritoriji Sjedinjenih Američkih Država, odgovoran za gašenje tržnih centara i maloprodajnih lanaca zbog velikog i sve većeg obima elektronske trgovine.
Dakle, uticaj fenomena elektronske trgovine je nesporan, njegova ekspanzija snažna i brza, a kako je takva progresivna industrija našla uporište u tradicionalno tromoj srpskoj regulativi, videćemo iz teksta koji sledi.
Kako je uređena elektronska trgovina u Srbiji?
U Srbiji, elektronska trgovina regulisana je kroz niz zakona od kojih su najvažniji:
- Zakon o elektronskoj trgovini (“Sl. glasnik RS”, br. 41/2009 i 95/2013);
- Zakon o trgovini (“Sl. glasnik RS”, br. 53/2010 i 10/2013 i 44/2018);
- Zakon o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju (“Sl. glasnik RS”, br. 94/2017);
- Zakon o zaštiti potrošača (“Sl. glasnik RS”, br. 62/2014 i 6/2016 – dr. zakon);
Zakon o elektronskoj trgovini je prvi pravni akt u istoriji srpskog zakonodavstva koji reguliše ovu oblast i zapravo postavlja temelj elektronskom poslovanju uopšte, a samim tim i elektronskoj trgovini, kao jednom od elemenata takvog poslovanja.
Ovaj zakon postavlja preduslove za razvoj elektronske trgovine time što, pre svega, štiti učesnike u tom procesu. Pružalac usluga u ovoj vrsti trgovine dužan je da i korisnicima usluga, i nadležnim organima, u obliku koji je neposredno i stalno dostupan pruži informacije na osnovu kojih može biti identifikovan i kontaktiran, kao i da svoju ponudu precizira na način da ne sadrži skrivene troškove, da korisnicima omogući pristup tekstu ugovora i opštih uslova poslovanja na način koji omogućava da ih korisnik usluga može skladištiti i ponovo reprodukovati. Ukoliko ne postupa po ovim odredbama zakona o elektronskoj trgovini, pružalac usluga rizikuje da bude kažnjen novčanom kaznom od 100.000 do čak 1.500.000 dinara, a u slučaju da je pružalac usluga preduzetnik, kaznom od 10.000 do 300.000 dinara.
Zaštita potrošača u elektronskoj trgovini
Kako se zaštita učesnika u elektronskoj trgovini ne može zadržati samo na pravu nadležnih organa da sankcionišu one koji se ne pridržavaju zakona, kao i na tradicionalne oblike trgovine, na elektronsku trgovinu se primenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Ovaj zakon nudi potrošačima jedan drugi nivo zaštite u odnosu na Zakon o elektronskoj trgovini, a najspecifičnije odredbe ovog zakona odnose se na zaštitu potrošača u ostvarivanju prava iz ugovora na daljinu i ugovora koji se zaključuju izvan poslovnih prostorija. Naime, kada kupi robu putem sredstava elektronske trgovine, potrošač ima pravo da se predomisli i da u roku od 14 dana odustane od ugovora i vrati robu trgovcu, što ostavlja prostor kupcu da utvrdi da li je proizvod koji je kupio to što mu je predstavljeno prilikom kupovine, da li ima karakteristike koje su predočene i da li, u krajnjoj liniji, odgovara kupcu.
U odnosu na ovo pravo potrošača, odnosno kupca, postavljena je obaveza prodavca da plaćenu cenu vrati kupcu. Međutim, kako bi se sprečile zloupotrebe ovakve odredbe, prodavac ima pravo na smanjenje vraćene cene ukoliko proceni da je stvar upotrebljavana na način koji prevazilazi upotrebu koja bi za svrhu imala utvrđivanje osobina proizvoda i kojom je smanjena upotrebna vrednost proizvoda.
Ovo pravo se ne primenjuje na sve proizvode, već su zakonom, u članu 37. Zakona o zaštiti potrošača, propisani jasni izuzeci koji navode da pravo na raskid ugovora ukoliko je usluga u potpunosti izvršena a njeno pružanje je otpočelo nakon izričite prethodne saglasnosti potrošača i uz njegovu potvrdu da zna da gubi pravo na odustanak od ugovora kada trgovac u potpunosti izvrši ugovor; Isporuke robe proizvedene prema posebnim zahtevima potrošača ili jasno personalizovane; Isporuke robe koja je podložna pogoršanju kvaliteta ili ima kratak rok trajanja;Isporuke zapečaćene robe koja se ne može vratiti zbog zaštite zdravlja ili higijenskih razloga i koja je otpečaćena nakon isporuke; Isporuke zapečaćenih audio, video zapisa ili računarskog softvera, koji su otpečaćeni nakon isporuke, kao i u drugim slučajevima regulisanim članom 37. Zakona o zaštiti potrošača.
Prema ovom zakonu, potrošač takođe ima pravo da mu se izda račun iz člana 12. Zakona o zaštiti potrošača, koji predstavlja pisani trag o zaključenju ugovora putem sredstava elektronske komunikacije. Račun važi i u formi elektronskog dokumenta i mora biti dostavljen kupcu najkasnije u trenutku isporuke robe, zbog računanja rokova.
Kod prodaje putem sredstava elektronske trgovine, trgovac je, prema članu 31. ovog zakona dužan da potrošaču na trajnom nosaču zapisa preda i obrazac za odustanak, predugovorno obaveštenje i ugovor ili ispravu o ugovoru.
Obaveza trgovca da dostavi potrošaču shodno članu 47. ovog zakona, da potrošaču dostavi uputstvo za upotrebu ukoliko je reč o prodaji tehničke robe dodatno štiti kupce pre svega od mogućnosti da umanje funkcionalnost proizvoda te onemoguće povraćaj pune cene u slučaju odustanka od ugovora.
Izlišno je govoriti o odgovornosti za kršenje prava potrošača iz ovog zakona, jer je potrošaču na raspolaganju širok dijapazon mehanizama i mera kojima može dobiti satisfakciju za svoje narušeno pravo, dok trgovcu prete visoke kazne (čak i do 2.000.000 dinara) za kršenje gorenavedenih i drugih, nepobrojanih odredaba zakona, dok mu za se za kršenje pojedinih odredbi može izreći i zaštitna mera zabrane vršenja određenih delatnosti u periodu i do jedne godine.
Ono što potrošači treba da imaju u vidu jeste da zaštitu instutucija Republike Srbije mogu uživati samo ukoliko robu putem elektronske trgovine kupuju od prodavca koji je registrovan u Republici Srbiji, jer je za ugovor o prodaji pokretnih stvari, ukoliko nije odabrano merodavno pravo, merodavno pravo gde se u vreme prijema ponude nalazilo prebivalište, odnosno sedište prodavca (član 20. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja (“Sl. list SFRJ”, br. 43/82 i 72/82 – ispr., “Sl. list SRJ”, br. 46/96 i “Sl. glasnik RS”, br. 46/2006 – dr. zakon)). U ovim situacijama potrošač ne može računati na zaštitu od strane inspekcijskih i drugih organa i sudova Republike Srbije, tako da se gore navedeno ne primenjuje na elektronsku trgovinu kada je kupac registrovan u inostranstvu.
Imajući navedno u vidu, možemo da zaključimo da se zakonodavni okvir u kom se odvija elektronska trgovina u Srbiji razvija i prilagođava i da postoje mere i mehanizmi kojima se štite prvenstveno korisnici, dok se pružaocima usluga postavljaju jasni zakonski okviri za poslovanje. Sve ovo predstavlja tek polaganje temelja za razvoj elektronske trgovine u Srbiji jer se kroz donošenje novih zakona i preciziranje starih i uvođenje novih instituta povećava sigurnost i garantuje potrošaču da će njegova prava biti poštovana. Samo daljim razvojem zakonodavstva u ovoj oblasti i boljom zaštitom korisnika usluga možemo da očekujemo veću popularizaciju e-trgovine u Srbiji i nekog srpskog Jeff Bezos-a.
P.S. Imajući u vidu sve moguće probleme koji mogu nastati, pre donošenja neke važnije odluke razmislite o angažovanju stručne pomoći koja će vam pomoći da izbegnete greške i nepotrebne troškove.
Za više informacija o ovoj ili bilo kojoj drugoj pravnoj, poreskoj ili poslovnoj temi, slobodno nam pišite na [email protected] u bilo koje vreme ili nam se javite na broj telefona +381113281914 svakog radnog dana od 08:30 do 16:30.
Informacije sadržane u ovom upozorenju su za opšte obrazovanje i znanje naših čitalaca. Nije osmišljen da bude, i ne treba da se koristi kao jedini izvor informacija prilikom analize i rešavanja pravnog problema, i ne treba da bude zamena za pravni savet koji se oslanja na konkretnu činjeničnu analizu. Štaviše, zakoni svake jurisdikcije su različiti i stalno se menjaju. Ove informacije nemaju za cilj stvaranje, a njihovo primanje ne predstavlja odnos advokat-klijent. Ako imate konkretna pitanja u vezi sa određenom činjeničnom situacijom, imate pravo da se konsultujete sa autorima ove publikacije, vašim predstavnikom iz AK STATT ili drugim nadležnim pravnim savetnikom.