Narodna skupština Republike Srbije usvojila izmene i dopune Zakona o Agencijskom zapošljavanju
Narodna skupština Republike Srbije donela je 06. decembra 2019. godine Zakon o agencijskom zapošljavanju („Zakon“), objavljen u Službenom glasniku broj 86/2019, dana 06. decembra 2019. godine, koji je stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku, 14. decembra 2019. godine. Zakon počinje da se primenjuje od 01. marta 2020. godine, s tim što će se sa primenom pojedinih odredbi početi već 01. januara 2020. godine.
Ovim Zakonom se uređuju prava i obaveze zaposlenih koji radni odnos zasnivaju sa agencijom za privremeno zapošljavanje, radi ustupanja na privremeni rad poslodavcu korisniku. Agencija za privremeno zapošljavanje (Agencija) definiše se kao privredno društvo ili preduzetnik, registrovan kod nadležnog organa, koji zasniva radni odnos sa zaposlenim radi njegovog privremenog ustupanja poslodavcu korisniku, na teritoriji Srbije, a radi obavljanja poslova pod njegovim nadzorom i rukovođenjem. Agencija može obavljati poslove ustupanja zaposlenih samo ukoliko je dobila dozvolu za rad („Dozvola“), koju izdaje Ministarstvo nadležno za poslove rada. Zakon propisuje uslove koje Agencija mora da ispuni kako bi obezbedila dozvolu. Nadzor u postupku za dobijanje Dozvole i za ispunjenost uslova Agencije vrši inspekcija rada. Dozvola se izdaje na period od pet godina, a po isteku se može obnoviti. Zakonom se uređuje i oduzimanje, kao i prestanak važenja Dozvole za rad Agencije. Agencija sa ustupljenim zaposlenim može zaključiti ugovor o radu na neodređeno ili na određeno vreme, koje je jednako vremenu ustupanja poslodavcu korisniku. Ako se sa zaposlenim zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme takav ugovor pored elemenata propisanih Zakonom o radu, mora da sadrži vrstu poslova za koje će se zaposleni ustupati, kako i da zaposleni prihvata da obavlja poslove na osnovu uputa za rad kod poslodavca korisnika. Detaljno su propisani i elementi ugovora koji Agencija zaključuje sa poslodavcem korisnikom. Zakonom se ograničava broj ustupljenih radnika kod poslodavca korisnika na 10% od ukupnog broja neposredno zaposlenih kod poslodavca korisnika. U ovih 10% ne ulaze lica koja sa Agencijom imaju zaključen ugovor o radu na neodređeno vreme. Ukoliko poslodavac ima manje od 50 zaposlenih, Zakonom se propisuje koliki broj ustupljenih radnika može angažovati. Zakonom je izričito oduzeto dejstvo potencijalne odredbe kod ugovora o radu sa Agencijom ili ugovora o ustupanju kojom se zabranjuje neposredno zasnivanje radnog odnosa između poslodavca korisnika i ustupljenog zaposlenog. Vreme trajanja ustupanja se ograničava i određuje se prema vremenu na koje se može zaključiti ugovor o radu na neodređeno vreme propisan Zakonom o radu. Zakonom se propisuje jednaki uslovi rada za upućene radnike, kao za radnike neposredno zaposlene kod poslodavca korisnika. Zakon zabranjuje Agenciji da upućenom zaposlenom naplaćuje uslugu za privremeno ustupanje kod poslodavca korisnika. Ako je sa upućenim zaposlenim zaključen ugovor o radu na neodređeno vreme, takav zaposleni ima prava na naknadu zarade između dva ustupanja poslodavcu korisniku. I Agencija i poslodavac korisnik dužni su da obezbede zaštitu podataka o ličnosti u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Zakonom su obezbeđena i kolektivna prava ustupljenih zaposlenih u skladu sa međunarodnim standardima Međunarodne organizacije rada i Evropske unije. Nadzor nad primenom Zakona vrši inspekcija rada.
Zakon je donet radi usaglašavanja oblasti radnog zakonodavstva sa standardima Međunarodne organizacije rada i Evropske unije. Iako do sada nije postojao zakon koji uređuje rad posredstvom Agencija za privremeno zapošljavanje, ovakve agencije su u praksi ipak postojale. Iz tog razloga se regulisanjem ove oblasti rada licima koja rade preko ovih Agencija obezbeđuju se jednaka zarada, radno vreme, odmor, kao i drugi uslovi rada koji su obezbeđeni licima koja poslodavac direktno zapošljava.